* POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA *
POBOCZA - Časopis za književnost i kulturu Istočne i Srednje Evrope   Broj 4 (30)
   DECEMBAR 2007
   ISSN 1505-1676
hrvatska književnost, hrvatska poezija

o autorki
nazad

Marija Andrijašević

zašto će nas simo dovesti u red? evo zašto

u tvojoj dandyevski bezobraznoj glavi postoji definicija svakog čovjeka ponaosob.
nije ukusno bez žmirenja i stisnutih šaka.
tvoj smijeh.
tvoj glas.
prijedlog imam. pitanje je samo hoće li biti prihvaćen.
ovako:
ti budi moj papak, pa ću te ja braniti od svih nadrkanih muškarčina.
glumit ću da sam feministkinja i stavit ću ti usisivač u ruke.
ti ćeš klečati i biti željan poniženja kao da si ga vrijedan.
jer, tvoja želja, moja je zapovijed.
pa ćemo se svaki treći dan navikavati na naše nove uloge, a one dane između
uopće nećemo postojati.
nije prihvaćeno.
dobro onda.
ovo će biti prihvaćeno bez predlaganja. nema kompromisa. zapisano i gotov čin:
drugi put kad legneš na moj krevet, popet ću se iznad tebe.
čitat ću ti "Jebo dnevnik".
gađat ću te riječima dok se odjeća bude skidala sama od sebe.
usiljeno.
bahato.
ispravno.
ne zovi me pijan u 5 ujutro dok gledam mućke i ne govori mi da me voliš.
možeš ti puno bolje od toga.
možemo isparavati akril. cijeli se dan skrivati u našem ateljeu ideja.
ne budi glup, simo će spasiti stvar.
nemoj se bojati mraka, ja ne umirem.
pokazat ću ti kako se majoneza vadi iz boce. s dva prsta.

 

ogledalo nema pojma u koga gledam kad pinceta vrijedno čupa obrve

humano iseli susjede iz misli. reci im: mrš u pičku materinu! vi ćete meni
zagorčavati život!
sjedni pored mene, miran kao pseto. bez ideja. sasvim prazan.
stavit ću ti jezik u usta i riješit ćemo sve probleme na ovom svijetu.
ručak se hladi na stolu dok ruka zagrijava telefonsku slušalicu.
smiješ se previše za moj ukus. smiješ se previše. prestani se smijati.
meni za jedno "volim te" treba koncentracije. treba mi podrška.

jedi čokoladu. neka ostane okus u tvojim ustima. neka je ostane među zubima.
želim je osjetiti na vrhu tvog jezika.
učenje? najvažnija učenja su ona koja su prizvana igrom asocijacija.
sedmi razred osnovne. naučili su nas da se one četkice na jeziku zovu papile.
vjeruj mi, nisam se toga sjetila do dana kad su počeli s masovnim reklamiranjem
pana. pijte pivo, neka vaše papile osjete pravi okus.
pivo?
ma koje pivo.
isplazi jezik. papile su bitne.
imaš ih nekoliko tisuća. manje-više.
ja imam jednu koja strši. nemoguća je.
stojim pred ogledalom s pincetom u ruci i poželim je iščupati.
a ne, marija, ne smiješ to napravit. možda baš ta osjeća svu tu ljubav
s njegovog jezika.
jezik.
budi dobar jezik. poslušan. fizički podoban.
znaš kakvi su mi jezici najdraži?
zamisli američki jazz-bar s početka tridesetih.
truba u kvartetu iz snova.
žene plešu. imaju savršene kovrče.
haljine. vide im se koljena. čak!
takav jezik. tvoj je takav.
a ova moja papila naginje jeziku osamdesetih.
kad žene nisu brijale pazuha to me nervira. jako me nervira.
kad su vezale marame oko glave i živjele bez granica.
jebem ti... imam feministički jezik. nevjerojatno!
i sve bi bilo u redu da nemam obrve koje moram počupati.
i glavu koja pravi grimase pred ogledalom.
i papilu koja se dala u samostalnost.
i...
ali trudim se.
dobra sam. sjedi tu. drži me za ruku. komadić tebe.
nego, daj, pokaži mi svoj jezik.
osjećam se perverzno.
želim da jednoj svoj papili daš moje ime.
nemoj se smijati. moram se koncentrirati ako želiš čuti "volim te".

 

* * *

dotjerujem stvarnost u osobnoj agresiji.
podilazim pritisku sjećanja kao mali vojnik s bubnjem.
oprala sam plahte. postala sam žena. probudio se daleko od mene.
nebo se nije vidjelo, ali dnevnik je dobio stranicu više.

naše ruke visoko gore, usmjerene prema nebu, mole za milost u obliku
torte od čokolade.
jest ćemo je prstima i licem. jest ćemo je jedno drugom s obraza.
jebote, kako ću te samo voljeti.
znam, ako te ovaj put izgubim, izgubit ću hodanje po žici koje me održava
na životu.
ne daj mi to. smatraj se upozorenim.
ti si moj supersonični kaos. junak iz crtića. junak iz stripa.
tvoje pravo ime je clark kent, zar ne? i rođen si na kriptonu. priznaj!
otvori cvjećarnicu i živi od ukradenog kisika u sobi.
mazi me, pazi me, skuhaj mi ručak.
jest ćemo se sa stola. u kadi. na stubištu. poslije koncerta.
nećemo oprati miris s kože.
živjet ćemo od šipki ugrađenih u naše kosti.
izvući ćemo jedno drugo na pravi put.
promijenit ćemo imena i punit ćemo se na solarni pogon.
donijet ću ti pustinju u krevet. jedno zrnce - jedna verzija nas.
jebote, kako ću te samo voljeti.
bit ćeš uhoda iz stana preko puta i zvuk koji me progoni do nesnošljivosti.
pijani vozač koji će me pregaziti na putu kući.
novi svijet zamotan u palačinku spravljenu u nedjeljno popodne.
reci da si clark i ja idem studirati novinarstvo.
proročanstva se moraju ostvariti. makar i blijedom računicom.
zapakiraj me u kutijicu, veži mašnicu, čuvaj me u džepu i zaprosi me.
ostavi me samu i vrati se natrag.
oprala sam plahte. postala sam žena. isprat ću kožu limunom i mirisati na trope.
voljet ću te.
zaslužujem te voljeti.
zadužujem se voljeti tebe.
bit ćeš najljepši dio pokućstva u mojoj sobi.
pokrivač za moje djetinjaste postupke i male oči.
ti uopće nemaš male oči. pa pogledaj julie walters.

 

* * *

s tobom. bez tebe. svejedno sanjam.
vratiš se jer mi duguješ pariz. i napraviš od mene djevojku mjeseca studenoga.
moj dečko mjeseca travnja.

šapuće mi na uho: ozdravi. pogledaj svoje blijede ruke. ne čini li ti se da
su poput pretkazanja?
ponovi. ponovi se. ponovi i riječi. jer mi duguješ i berlin.
držim te na zapešćima. zareže me tamo uvijek kad odeš.

kroz kosu mi je sapletena tvoja želja. lišće i neki cvijet iza uha.
maslačak.
mrak je. sama sam. a tako se čini lakše udvoje.
bit ću tvoj dečko travnja ako ozdraviš i umočiš ruke u kantu ljubičaste boje.
ucjena.
ucjenama postajem ja.
kako je pažljiv i brižan moj dečko mjeseca travnja.
opet govorim krive riječi. jer nije problem u tebi. nije problem u meni.
u nama je.

posjedni je na stolicu.
nabij joj krpu u usta i veži joj ruke na leđima.
nogu joj veži za nogu.
i nasloni je na naslonjač.
od stolice.
taj moj dečko mjeseca travnja. koliko je pažljiv i brižan toliko je i smotan
i nesnalažljiv.
odreži joj kosu.
boljet će je više nego što možeš zamisliti.

stavi joj nož na grkljan i prijeti. skači pored nje opasan nervozom.
ošamari je.
neka i ona osjeti što znači porezati usnicu na zub.
i poliži joj krv s brade kad poteče.
prava će djevojka studenoga znati čemu cijela parada osjećaja.
fizička i psihička tortura. ona to voli.
pa kad zgrči šake iza leđa i stisne zube toliko da se počnu sipati iz njenih usta...
čut ćeš kako te voli i koliko te voli.
vratiš se jer mi duguješ i london.

lažeš i lažeš. ugađaš mojim ušima jer ti ne vrijede. a da vrijede, govorio bi istinu.
zarijem glavu uvečer u jastuk nadajući se: ujutro ćeš to i dalje biti ti.
mačka pod nogama, izgrebane ruke od lošeg odgoja.
djevojka mjeseca studenoga, modra al' lijepa, i dalje priča i hoće da zna
želiš li baš ovako da se glasa.
i onda iz nje teče bujica riječi koja je reže na zapešćima.
puknut će.
ćelava.
odrezane kose.
jer, boli je više nego što može zamisliti njen dečko mjeseca travnja.
moj dečko mjeseca travnja.

 

Marija Andrijašević

nazad

hrvatska književnost, hrvatska poezija