* POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI * OBROBJA * POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI * OBROBJA * POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI *
POBOCZA - Èasopis za književnost i kulturu Istoène i Srednje Evrope         Broj 3-4 (37-38)
         Prosinac 2009
         ISSN 1505-1676
hrvatska književnost, hrvatska poezija

o autorki
nazad

Kristina Kegljen

Delilah, okreni se

Dok mi ližeš ovaj slatki med s prstiju
Ja se pitam gdje nestaju pahuljasta proljeĉa

Delilah okreni se
Poprati ljeto jednim zamahom suknje
Jer Delilah
Ti nisi prostak rođen s prstom manje/više

Možda si pin-up djevojčica s mašnom u crnoj kosi
Možda si plavokosa starleta

Delilah silazi s choppera
Stigle smo u Grand Canyon
Tu se uzima pejotl i trči za vukovima

Ovdje nema širenja nogu i trljanja bedrima od čelične stupove
Sada smo ponosne vlasnice ovih krajeva
Gdje nas kraljica poziva na čaj u 5
I kekse

Daleko su sada zime u kožnjacima i palestinkama
Nema zatočeništva u sobi s tamno-zelenim zastorima
Zadnja zajednička cigareta
Rakiju ti dajem usta na usta

Mi ĉemo se samo objesiti jednom rukom o klisuru
I vrištati

Svirajte nam floridski death-metal
Svirajte nam old school

 

Haljine od nylona

Hodali smo skrivajuĉi se od mirisa vjetra
Poput crvenih mrlja na gaĉicama
Dozivali duhove skrivene u
Korijenima dlaka na rukama koje se
Iskreno nakostriješe na svaki sapfički dodir
Ili još bolje – poljubac

Dječaci nose haljine od nylona
Tresu bokovima i
Instaliraju si umjetne trepavice

Noĉas ih cabaret publika nestrpljivo iščekuje

Oni ĉe se predstaviti kao tri kralja
Njihove pamučne kose reflektirati ĉe
Bezuvjetnu ljubav

Očevi u publici ĉe iskriti na konobarice
A majke jedva dočekati otiĉi u toalet
Napudrati nos i povuĉi koju lajnu

Tako je to s indigo djecom

Nikad ne znaš vole li više bijeli
Ili smeđi šeĉer

 

Pocrnili smo snijeg a on se i dalje bijeli

Svi loši dječaci su ukrali tintu iz odvjetničkog ureda
Njome šarali po pukotinama na licima
Bejbe kako se zove tvoj ego alter?

Vidi kako kora na snijegu puca s lakoĉom
Isijava neku turbo-folk svjetlost
Neki smrad dima iz pušnice
Neku dimljenu porebricu

Zar nisu kurve krive za lokalne pljuskove
I neplodnu zemlju
I abortiranu djecu
I nizak BDP?

Rastežeš se kao paunov rep
Samo
Ti si proziran i bezbojan
Smrdiš na vlagu
Ležiš gol bos izboden u snijegu
Puštaš crvenu lokvu svuda oko sebe
Menstruiraš zar ne?

Karakteri poput tebe ne crkavaju s lakoĉom
S lakoĉom kojom se snijeg bijeli
Lakoĉom kojom ga ti crveniš

Mama mi smo pocrnili snijeg a on se i dalje bijeli

 

Kristina Kegljen

nazad

hrvatska književnost, hrvatska poezija