* POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI * OBROBJA * POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI * OBROBJA * POBOCZA * KRAJNICE * RUBOVI *
POBOCZA - Èasopis za književnost i kulturu Istoène i Srednje Evrope         Broj 3-4 (37-38)
         DECEMBAR 2009
         ISSN 1505-1676
hrvatska književnost, hrvatska poezija

o autoru
nazad

Kemal Mujičiĉ Artnam

Jutro

Desno od tvojih snova
Zaogrnut u miris posteljine boje snijega
Ulazim u tvoje disanje i veĉ sam nadomak.
Kako sam krenuo buditi te tako sam i ostao,
leptir mi odletio niz um,
dodir zastao u pokretu,
želja.
Snovi koje si sanjala, a koje sam čitao s tvoga lica
Bili su mekši od jutra koje te čekalo,
Dublji od šapata
I tiši od mira u koji si me uvukla.
Zadnje što sam vidio bilo je more. More.

 

Crveno

Samo ne petkom kada je mjesec pun strave
Koja šuška u šaškama,
Ne ostavljaj me sama petkom
Kada se bude bunila i zlosutno udara ura o uru,
Kad me dozivaju drugovi da ponovno umirem s njima
U ratovima koje nikada nismo dobivali,
Ne petkom kada u usamljenima samoĉa raste i umnožava se,
Ne ostavljaj me sama petkom
Na rubu sam i padnem li Bog, Otac, Sin
Tko me može vratiti meni u moj krik u moj dan u moj oj.
Ne ostavljaj me petkom
Kada mjesec zaokruži prozor moga ludila
I kada ga ne mogu ništa, ni pobjeĉi,
Ne, kada je mjesec i petak na rubu ne ostavljaj me
Budi tu, dahni me i gledaj – dolazi.

 

Korčula

Jutro je eksplozija bugenvilija.
Idem ti donijeti mora u naručju
cibik lastavice, let galeba i sliku sunca na izlasku
idem.
Kako si rekla da se zove ono kada sanjaš
a ja odlazim, idem ti donijeti mirnoĉu jutra,
bjelasanje riba na pučini, tajnu vala u uvali.
Rekla si ha ha ha
a ja odlazim,
idem ti donijeti eksploziju i otok,
neĉe me čekati jutro na pomolu,
ribe ĉe popiti i sunce i more
i palme i cvrčke.
Idem ti donijeti školjku, šumu,
miris, lavandu.
kako si rekla da se zove ono kada se probudiš,
a sve oko tebe tutto.
i to ĉu ti donijeti i to. I let.

 

Dokolica

Govoriš mi govori mi o vedrim stvarima i ja ti govorim.
Bili smo djeca, pokazivao sam ti kukurijek, pelin i žalfiju,
Plašila si se pčele koja je sakupljala med.
Govoriš mi govori mi o sada, a da je lijepo i ja ti govorim.
Ide teže, zapinje mi u krutosti kojom smo okruženi, ipak govorim
pa se vratim nama dok smo bili djeca.
Govorim ti o stonogi koja se sunčala na stolisniku,
O vranama i zrelim trešnjama,
a ti me ponovno prekidaš i tražiš o danas,
govori mi o danas a da je ugodno i ja ti govorim.
Stjeran u kut gotovo izmišljam novu stvarnost, teško mi ide,
nemoĉan sam u svome vremenu, govorim, lažem,
a onda mi opet dođe neki vjetar
pa ti pričam o kasnom ljetu, prvim šljivama i kupanju u rijeci.
Ti me prekidaš i tražiš sada o sada, o sada neka ti nešto krasno glagoljim
i ja ti govorim pa se izgubim, pa se vratim, pa me vratiš.

 

Kemal Mujičiĉ Artnam

nazad

hrvatska književnost, hrvatska poezija